Stroge dijete i pretjerana ograničenja često dovode do suprotnog učinka – epizoda prejedanja i osjećaja krivnje. Kada tijelu konstantno uskraćujemo određene namirnice, raste psihološki pritisak, a hrana postaje „zabranjeni plod“ kojem je teško odoljeti.
Umjesto toga, važno je razviti fleksibilan i uravnotežen odnos prema hrani. To znači slušati potrebe svog tijela, jesti kada smo gladni, stati kada smo siti, i povremeno uživati u omiljenim jelima bez grižnje savjesti.
Pristup „sve je dopušteno, ali s mjerom“ pomaže u održavanju psihološke ravnoteže i smanjuje potrebu za naglim unosom velikih količina hrane. Fokus bi trebao biti na nutritivnoj vrijednosti i zadovoljstvu, a ne na strogoj kontroli.
Zdrav odnos prema hrani gradi se postupno – prihvaćanjem, strpljenjem i brigom o sebi.